Boško I Admira Songtext / Lyric

Davno je to bilo

u zemlji koje nema vise

nesto je prekrilo vrijeme

nesto ljudi zaboravise



Sjecam se sudbina mnogih

u gradu ispod Trebevica

ali Bosko i Admira

to je vec bila filmska prica



Oko njih su gorili dani

nisu ni imali sanse

al teska vremena uvjek

donesu velike romanse



Nisu bili iz plemena istog

nisu imali istoga Boga

al imali su jedno drugo

i san o bjegu iz veg toga






Kazu da ljubav moze

sva zla pobjediti

ali izgleda da covjek ne zna

to oruzje upotrebiti



Ma kakva Julija,

kakav Romeo

niko se nije tako volio

i niko nikad nece

sve dok Miljacka voda tece



I pita se kad ce jos jednom

na svijetu malom, bijelom

da se dotaknu srca dva

i stave ljubav ispred zastava



To se ovdije dogadja cesto

postoji neki nevidljivi prag

koji predjes I andjeo u tebi

odbaci krila I postane vrag



I pred snajperom na Vrbanja mostu

i pred ovim sto najbolje znam

njih dvoje su stajali sami

na zanjoj stanici svoga sna



Zato sjetite se njih

svi vi veliki i mocni

sto u retrovizoru umjesto u srcu

drzite ljubav, vjeru, sveti lik



Zato sjetite se njih

ne smije biti vam svejedno

zar je nebo jedino mjesto

gdje mozemo biti jedno

gdje mozemo biti zajedno



Ma kakva Julija,

kakav Romeo

niko se nije tako volio

i niko nikad nece

sve dok Miljacka voda tece



I pita se kad ce jos jednom

na svijetu malom, bijelom

da se dotaknu srca dva

i stave ljubav ispred zastava