Smrt popa Mila Jovica Songtext / Lyric

U danima kad na Niksic,
Crnogorci udarise ...
Kad bijahu dosli dani,
Da ne bude turskih vise.

U logoru crnogorskom,
Pokraj kule Lekovica,
Neko knjazu okleveta
Popa Mila Jovovica.
Pa knaz Mila dozivase
U prisustvu svih vojvoda,
Te mu rece:
'Pope Milo - nit si vino, nit si voda!'

Kad to cuse pope Milo
Polece mu sablji ruka,
A dva oka k'o strijele
Sijevnuse u hajduka.
Vojvode se uplasise
Od izgleda vuka gorskog,
Da oruzje ne potegne
Na vladara crnogorskog.

Kao da mu ostrim macem
Srce musko rasijece,
Pa zavika -
'Gospodaru, Bog sa tobom, sta to rece!'
Te ljutito napustio
Gospodara i vojvode,
I pod sator svoj svileni
Sa mislima teskim ode ...

Pa u ljutnji gusle zgrabi
Odjeknuse tanke strune,
Kriknu Milo kao soko
Pa se majkom sjetnom kune:

Da ce poci u grad Niksic
Sam bez ikog dana
I na megdan pozvat silnog
Musovica kapetana!

Baci gusle, uzja' vranca.
Preko Zete predje vode,
I na 'atu pomamnome
Preko polja gradu ode.

Leti vranac niz rastoke
Kao da ga nosek rila ...
Dok s bedema turska straza
Opazila popa mila.

A pop Milo sve je blize
Do turaka i sanaca,
Pod sobom je zamorio
Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje
Bira turske porodice,
Na najtvrdje ide sance,
Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo
Da pogine od junaka,
Od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka.

Ustavi ga turska straza
Na kapiju kod Niksica.
Kaza im se i naredi:
'Zovite mi Musovica !'
Kad ga cuse turci ko je
Otrcase kapetanu,
Malo zatim i Musovic
Na kapiju gradsku stanu:
'Odkud jutros Jovovicu',
Veselijem glasom rece,
'Zar od knjaza crnogorskog
U moj tvrdi grad utece!
Promamo te oberucke,
Sve cemo ti oprostiti,
Zivotu ti, harambaso,
Vjeruj nece nista biti !'

Planu Milo: 'Dosta vise,
Ne budali bez potrebe!
Ja sam doso kapetane
Da na megdan zovem tebe!
No se spremi i izadji,
Biraj mjesto za megdana !'
Te rijeci kao munja
Pogodise kapetana.

Preblijedje pred hajdukom
Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje
Njegove se lako gine.
Ne smije megdan da prihvati,
Prepade se svojoj glavi,
A na slavu i na proslost
Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu kukavicki
Znak na kulu strazi dade:
Jeknu plotun -
Pop pogodjen s konja pade!

Vranac ****** i pobeze
Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama
Niz glavicu Turci lete,
Pa se grabe ko ce prije
Ma'nut sabljom po sokolu
Za cije je ime cuo
I car Hamid i Stambolu.

Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi ...
Zviznu sablja - glava pade
U stocenu lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu,
Na vrh hana Musovica
Istaknuse Turci glavu
Popa Mila Jovovica!
Sa stzovog ostrog ko'ca
Gleda Milo sa visime
Kako mu se Turci zore
I po gradu senluk cine.
.....